Intervju sa Ognjenom Ranisavićem – Poseban užitak mi je rad na promociji i razvoju društveno odgovornog poslovanja

Iskrenost, pozitivna energija i svestranost su tri riječi kojima opisujem svog sagovornika, Ognjena Ranisavića, koji ima zanimljivu životnu priču i bogato aktivističko i preduzetničko iskustvo. Ognjen je osoba koja uvijek odabere viši cilj ispred ličnog, a diploma socijalnog radnika je, u ovom slučaju, u najboljim rukama. U nastavku teksta možeš da pročitaš kako je ušao u polje nevladinog sektora, zajedno sa kolegama započeo svoj posao iz oblasti digitalnog marketinga ili kako trenutno radi na razvoju društveno odgovornog poslovanja. Pored toga, uvijek ima vremena za one kojima je pomoć potrebna, pa je tako za vrijeme pandemije počeo da svira sa kolegom na ulici kako bi prikupili sredstva za projekte društveno-korisnog karaktera, između ostalog, i za javnu kuhinju Obrok ljubavi. Obećavam da ćeš do kraja teksta i ti biti motivisan da uradiš nešto dobro za drugoga, jer kako Ognjen kaže „vjerujem da dobrih ljudi ima među nama i da vrijedi raditi za ljude“.

Umjesto klasičnog prvog pitanja “Ko je Ognjen Ranisavić?”, kaži nam čime si se sve bavio i šta trenutno radiš?

Dugo sam bio u nevladinom sektoru, radio na projektima koji se tiču oblasti invaliditeta, ali i ostalih aktivnosti u društvu, promocije kulture i unapređenja obrazovanja, poslovnih stvari i tako dalje. Dejstvovao sam na mnogo, uslovno rečeno, frontova i kako se čini to se i dalje nastavlja. Trenutno sam pripravnik u jednoj organizaciji u Banja Luci, pored toga radim i kao prodajni savjetnik za jednu softversku kompaniju iz Zenice, a poseban užitak mi je rad na promociji i razvoju društveno odgovornog poslovanja kod nas. Kao socijalni radnik smatram da tu oblast možemo prilično razviti i dobrim idejama možemo napraviti da poslovna zajednica i društvo imaju interes i korist u društveno odgovornom poslovanju.

Šta smatraš svojim najvećim uspjehom?

To što živim samostalno i u 99% životnih situacija ne zavisim od nečije pomoći i dobre volje, a odmah uz to bih dodao i diplomu Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci, smjer Socijalni rad.

Šta je za tebe aktivizam?

Aktivizam je mogućnost i želja da se radi na konstantnom poboljšanju prirode i društva, koristeći svu strast i slobodno vrijeme za tu borbu.

Šta misliš da li su mladi u našoj državi dovoljno aktivni i preduzetni? Ako nisu, šta treba promijeniti da postanu?

Mladi jesu aktivni i preduzetni, sve veći broj mladih ljudi u svojim sredinama radi i pokreće stvari, što je dobro i pohvalno. Bilo bi dobro da se još više mladih angažuje, da radi i stvara, šta god to bilo, sport, umjetnost, igrice, softveri, nove i lude ideje, bilo šta, sve je dobro i jednog dana će značiti ovom svijetu taj angažman, to je sigurno, iako zvuči ludo.

Bio si jedan od osnivača Agencije za digitalni marketing Digivox. Šta iz svog iskustva u pokretanju vlastitog posla možeš da kažeš mladim ljudima koji takođe razmišljaju da pokrenu biznis, kakve savjete da im daš?

Pa jeste, ja sam bio jedan od idejnih tvoraca i inicijatora te priče oko Digivox-a, sa kolegama Gradimirom Stankovićem, koji još uvijek uspješno vodi Digivox, i Aleksandrom Čićićem, koji sad živi i radi u Sloveniji. Prije svega, osnovni savjet je da se što više naoružaju znanjem i spremnošću na rad koji na početku ne daje ekvivalentne rezultate, to znači da ćete neko vrijeme morati raditi jako teško, po cijeli dan, bez predaha i da ćete na kraju mjeseca imati za sebe jedan solidan minimalac. Ovako kad se to kaže izgleda kao demotivacija mladih ljudi da pokreću, i na neki način i jeste demotivacija, jer ako će ovo što pročita ovdje mladog preduzetnika pokolebati da pokrene svoj biznis ili projekat, onda ne treba ni da ga pokreće, jer će poslovna realnost mnogo jače da udari tamo gdje ga boli, a to je njegovo mezimče poizvod ili usluga. Onda kad ništa ne može da vas poljulja, onda je vrijeme za pokretanje ozbiljnih biznisa.

Godinama radiš na poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom. Kakva je situacija danas, koji su to prioritetni problemi koje treba rješavati?

Što se tiče oblasti invalidnosti najveći problem jeste pristupačnost fizička i informacijska. To je problem koji postoji od kad je osoba sa invaliditetom i to je prioritetno žarište rada većine ljudi iz pokreta osoba sa invaliditetom kod nas.

Voditelj si serijala (Ne)vidljivi koji prikazuje neobične priče običnih ljudi sa margina društva. Kakva su ti iskustva iz tog projekta?

Iskustva su nevjerovatna, kao voditelj amater, zaista uživam u razgovorima sa ljudima čiji životi nisu svakodnevni, koje viđamo svaki dan, a opet tako malo znamo o njima. Fenomenalno iskustvo je sretati takve ljude i učiti od njih.

U vrijeme pandemije si zajedno sa kolegom svirao na ulici i tako pomagao onima kojima je pomoć neophodna. Pored sviranja, kojim hobijima si se još bavio i šta trenutno radiš u slobodno vrijeme?

Jeste, kolega Ognjen Miladinović, moj prijatelj i kolega sa fakulteta, mi je partner u uličnom sviranju za koje smo se odlučili da krenemo i koristimo pažnju koju dobijemo na ulici da nekome pomognemo i utičemo da se pokreću nove stvari. Trudimo se da pomognemo kome možemo, ali i da namaknemo sredstva za promociju priče oko društveno odgovornog poslovanja, svirajući smo sakupili novaca da napravimo vebsajt www.drustveno-odgovorno-poslovanje.com na kome se promoviše društveno odgovorno poslovanje, te društveno odgovorne kompanije i pojedinci. Sajt još uvijek nije promovisan i iskorištven do kraja za tu svrhu, ali se radi i priprema ta priča da uskoro ugleda svjetlost dana. I dalje ćemo nastaviti sa svirkama da pomognemo ljudima koji su u potrebi, ali i da sakupljamo novce za plaćanje oglasa Marku Cukembergu i njemu sličnima, bez kojih ne možemo danas ništa pokrenuti. Pored sviranja i nemam neke hobije, bavim se sportom, odem ponekad u teretanu, a kad je loše vrijeme i imam slobodnog vremena, onda volim da se razonodim čitanjem ili igranjem igrica na konzoli. Ništa specijalno.

Ko su za tebe inspirativne mlade osobe iz našeg okruženja? Možeš li predložiti nekoga (možda za naredni intervju u loncu) za koga ti smatraš da treba da bude pohvaljen i ko može da bude uzor drugim mladim ljudima?

Odmah ću reći, to je jedan mladi čovjek iz Banja Luke, Haris Eminović, šampion u para stonom tenisu u BiH. Fino vaspitan, dobar, vrijedan i uspješan mladi čovjek. Njega preporučujem srčno! A što se inspiracije tiče, svi ljudi koji posjeduju ove vrijednosti, kao moj drug Hari, su mi inspiracija da i dalje vjerujem da dobrih ljudi ima među nama i da vrijedi raditi za ljude. 

P.S. Iako se sa fotografija i videa, kao i pojedinih odgovora, može vidjeti da je Ognjen osoba sa invaliditetom, to sam namjerno izostavila iz uvoda i mojih pitanja upućenih njemu. Nisam željela da ovo bude još jedan članak sa rečenicom „sve je to postigao UPRKOS svom invaliditetu“. Fokus ovog intervjua je na Ognjenovom iskustvu u aktivizmu i preduzetništvu, na Ognjenu kao socijalnom radniku i humanitarcu, na Ognjenu kao osobi, ne na jednom dijelu njegove ličnosti, a to je činjenica da ima invaliditet i da se kreće pomoću kolica. Želim da ovakvim pristupom utičem na odgovornost svih koji izvještavaju o posebno osjetljivim kategorijama društva, jer je jedino ispravno da ih vrednujemo na osnovu njihovih ličnih kvaliteta i postignutih uspjeha, a nikako da podliježemo senzacionalizmu. Pored toga, i terminologija koja se koristi je vrlo bitna, a od jedne pametne osobe sam čula „kako me zoveš, to i misliš o meni“. 

Pogledaj i:

• Sudar topline, nauke i ambicije – intervju sa Lanom Lugonjom
• “Mladi aktivisti pokretači su boljeg društva i pozitivnih promjena” – Intervju sa Aminom Nuhić
• Anjin svijet matematike i aktivizma 📐🌍

__________________

• Ako već nisi, registruj se i pridruži zajednici lonac.pro za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo.
• Za inspirativan, zabavan i poučan sadržaj pretplati se i na lonac.pro Youtube kanal.