Burnout od potrage za poslom: Previše motivacionih pisama, premalo motivacije

Radni uvjeti utječu na zdravlje zaposlenih, to je jasno. A kako neuspjelo traženje posla utječe na zdravlje nas koji smo u potrazi?

Savlagioni et.al su definisali sagorijevanja na poslu ili burnout kao sindrom koji proizilazi iz hroničnog stresa na radnom mjestu. Čitajući njihov članak, brzo mi se u glavi počela stvarati čeklista: osjećaji koji autori i autorice izlistavaju kao glavne karakteristike burnouta na radnom mjestu su i moji osjećaji – i moje tačkice na čeklisti, popunjene. Stvarno se nadam da nisu i tvoje, ali evo tri precizne dimenzije koje opisuju burnout:

• Emocionalna iscrpljenost koju karakterizira emocionalno iscrpljenje i gubitak energije;
• Depersonalizacija ili cinizam koji se mogu opisati i kao dehumanizacija, distanciranost od posla, i emocionalno otupljenje,
• Smanjeni osjećaj ličnog postignuća ili neefikasnost, što podrazumjeva osjećaj lične ili profesionalne nedostatnosti, kao i smanjenu produktivnost i sposobnost suočavanja sa izazovima

Uživaj u mom toku misli u nastavku: Svi super savjeti koje dijelimo tu u Rolifyju, npr. Pet top savjeta koji će ti zagarantovati intervju za posao – u praksi, ne rade – ČEK – cinizam (pa nije cinizam, jer uradio-ne uradila bilo šta, ništa ti ne može garantovati posao – zato ako ništa, ovo jeste emocionalno otupljenje!) I da, treba mi da odmorim nakon jedne aplikacije, strašno me rastuži kad se vratim opet na početak – ČEK – emocionalna iscrpljenost. Sve što uradim, što sam uradila, se podrazumijeva. Pa jesam uredila knjigu na fakultetu, ali to je bilo tada, šta ću sad od toga – ČEK – smanjen osjećaj ličnog postignuća. U oktobru sam magistrirala. I to se podrazumjeva, naravno. Od tada sam aplicirala na sve moguće pozicije koje imaju ikakve veze s mojom strukom. Javljala sam se poslodavcima direktno. Pričala s mentoricama i mentorima. A u selekcijskim procesima, nikada nemam dovoljno iskustva – iako apliciram na pozicije koje ne traže prethodno radno iskustvo – iako ga ja ustvari imam. Već nekoliko mjeseci radim posao u korisničkoj podršci da bih mogla plaćati kiriju i režije. Evo za koji dan će se roditi nečija beba – toliko dugo uzalud šaljem aplikacije.

I vidi, ako si u sličnoj situaciji, ako te pritišće umor, bezvoljnost, anksioznost, nesanica, osjećaj da ništa ne vrijediš, možda ti prođe kroz glavu: Možda sam ja problem? I ja ću ti uvijek reći da nisi, jer nisi. Pa ćeš i ti meni reći da nisam ni ja – a šta ćemo mi od toga? Eno poskupljuje struja.

Najteža stvar u čekanju dok radiš sve da dobiješ posao, ali dok ne zarađuješ, je što se čini kao da nemaš nikakvu kontrolu. Ono što je meni pomoglo su obaveze – jer se upornost već svakako podrazumjeva. Naučila sam da se puno lakše umara od fizičkog umora, od nečega urađenog, a da stvari koje nemaju početak i kraj, crpe, baš zato što ti tijelo misli da nikada nije vrijeme za odmor, jer cilj nije postignut.

• Ustvari, nauči ono prvo, odmor je ključan za bilo kakav posao. Dok pišeš aplikacije, pravi pauze. Ustani, popij vodu, prošetaj, upali mašinu za veš, kreći se
• Zato onda, prepoznaj male ciljeve koji imaju početak i kraj. Nađi zadatke zbog kojih ćeš imati rezultate. Meni pomaže ako održavam svoj prostor urednim, ili ako se hranim dobro. Mali cilj za danas: napraviti ručak. Pogotovo kad sam počela volontirati i ići na neke besplatne radionice – ne zbog CV-ja, nego zbog iskustva. Tako je odjednom dan ispunjeniji i značajniji

Umor od potrage za poslom je pravi umor, a upornost, nije uvijek glamurozna. Ako ustaneš ujutro i otvoriš oglas, pa pošalješ aplikaciju, iako znaš da je konkurencija 200 ljudi i da ćeš najvjerovatnije opet ostati bez odgovora, i to je upornost. Zato, da ti ne pametujem, evo još nekoliko stvari koje su meni bile korisne:

• Ne moraš svaki dan biti produktivna osoba
• Napravi granicu između traženja posla i svog života. Nemoj ne spavati zbog CV-ja. Istražuj, prilagođavaj, ali onda zatvori laptop i odgledaj epizodu serije. Ponekad nešto ozbiljno kao The Pitt (tu pokazuju jednu drugu verziju burnout-a), a ponekad nešto zbog čega će ti biti drago da si ti baš ti – Sneaky Links na Netflixu ili bilo kakav treš reality show!
• Pričaj o tome (svom burnoutu, ne vezi između Cole-a i Angelique, ali može i o tome ponekad) s prijateljima, roditeljima, terapeutkinom, poznanicom, pa i mačkom ili psom. Izbaci iz sistema.
• Podsjećaj se ko si i šta sve znaš

Ovaj tekst nije zamjena za stabilan posao, siguran prihod, zdrav sistem i normalnu atmosferu. Jeste mali podsjetnik da nisi sama ili sam, a pogotovo da nisi problem, i najvažnije, da imaš pravo na pauzu i odmor.  Ali vidi, i meni se aktivirala ona druga dimenzija burnouta dok sam pisala – kakva šuplja, koja je poenta ovoga ako na kraju opet ne radim ono što volim. Ipak, refleksija je stvarno važna. Ja sam ispričala tebi, a ako tebi zatreba da napišeš nekome: Danas ne mogu više, ali i dalje pokušavam, piši: meni, Rolifyju, nekome koga voliš.

P.S. Ako čitaš – možda je i to mala pobjeda. Sad malo odmori, pa nastavi, ali nadam se, s malo više suosjećanja prema sebi.