Budućnost rada nije samo pitanje novih zanimanja

Iz globalno relevantnih izveštaja o tržištu rada obično se izvuku dve ili tri brojke, nekoliko zanimanja u usponu i nekoliko onih koja navodno nestaju, a sve ostalo ostane po strani. Tako se i o budućnosti rada najčešće govori kroz kratke preglede onoga što dolazi i onoga što nestaje, ali WEF Future of Jobs Report 2025 daje mnogo širi uvid od clickbait brojki.

Ovaj izveštaj ne govori samo o poslovima budućnosti. Više govori o tome zašto se tržište rada menja, koje sile ga pomeraju i kako te promene zajedno preoblikuju ono što kompanije, obrazovni sistemi i zaposleni moraju da uzmu ozbiljno u obzir do 2030.

Upravo zato, World Economic Forum navodi:

Do 2030. godine čak 39% današnjih veština će biti transformisano ili postati manje relevantno.

To ne znači da znanje gubi vrednost. Naprotiv, znači da znanje sve češće mora da bude živo, prilagodljivo i spremno da se nadograđuje.

Nije jedna promena, nego više njih odjednom

Jedna od važnijih stvari u ovom izveštaju jeste to što ne nudi jednostavno objašnjenje. Nema jedne sile koja sama menja tržište rada, niti jednog uzroka iza kog se može staviti tačka.

WEF 2025 pokazuje da će do 2030. tržište rada oblikovati istovremeno više faktora: širenje digitalnog pristupa, razvoj AI-ja i automatizacije, rast troškova života, sporiji ekonomski rast, zelena tranzicija, starenje stanovništva u nekim delovima sveta, rast radno sposobnog stanovništva u drugim, kao i geopolitičke i trgovinske tenzije.

To znači da promene ne dolaze samo iz tehnologije, iako tehnologija najčešće uzima svu pažnju. Menjaju se i uslovi poslovanja, struktura ekonomije, potrebe sektora i način na koji organizacije planiraju ljude, ulaganja i razvoj.

Upravo zato je ovaj izveštaj zanimljiv i za one koji ne rade u tehnološkoj industriji. Njegovi nalazi ne tiču se samo IT-a ili digitalnih profesija, tiču se šireg pitanja – kako izgleda tržište rada kada više različitih pritisaka deluje u isto vreme. 

Brojke jesu važne, ali ne objašnjavaju sve 

Najčešće citirani deo izveštaja jeste onaj koji kaže da se do 2030. očekuje otvaranje oko 170 miliona novih poslova i nestanak ili istiskivanje 92 miliona postojećih. To jeste važan podatak, ali sam po sebi ne govori dovoljno.

Brojke pokazuju razmere promene, ali ne objašnjavaju njen karakter. Nije isto da li posao nestaje zato što ga potpuno zamenjuje tehnologija, zato što opada potražnja za određenim sektorom, zato što se menja demografska struktura stanovništva ili zato što klimatska i energetska tranzicija otvara sasvim nove potrebe. U WEF izveštaju se jasno vidi da se različiti sektori neće menjati iz istih razloga, niti istom brzinom. 

Promena se neće videti isto u svakom sektoru

Još jedan koristan sloj izveštaja jeste to što pokazuje da se globalni pravci ne prevode svuda isto. Neće svaka ekonomija reagovati na iste pritiske, niti će svaka industrija imati iste prioritete. 

Negde će najveći uticaj imati starenje stanovništva i povećana potreba za zdravstvom i negom. Negde će to biti rast radno sposobnog stanovništva i pritisak da se za nove generacije otvore radna mesta. Negde će se najviše menjati energetika, infrastruktura i proizvodnja zbog zelene tranzicije. Negde će poslovne modele preoblikovati geopolitička neizvesnost, trgovinska ograničenja i potreba da se lanci snabdevanja drugačije postave. 

To je važna stvar za svakoga iz regiona Zapadnog Balkana ko čita ovakve izveštaje. Globalni trend jeste važan, ali nije dovoljan. Važno je razmišljati kako se to prevodi na naš kontekst, na našu privredu, na sektore u kojima najviše ljudi radi i na promene koje će ovde biti najvidljivije. 

Učenje više nije odvojeno od rada 

Jedan od zanimljivijih delova izveštaja pokazuje da, ako bi današnja globalna radna snaga bila predstavljena kroz 100 ljudi, njih 59 će do 2030. morati da prođe dodatnu obuku, usavršavanje ili prekvalifikaciju.

Ovo je možda i najbolji pokazatelj koliko se promenila sama logika profesionalnog razvoja. Učenje više nije nešto što prethodi radu pa se onda završava, već više postaje nešto što ide paralelno sa njim. 

To ne znači da formalno obrazovanje gubi značaj, ali znači da više nije dovoljno kao jedina osnova. Skoro na dnevnom nivou se menjaju alati, sektori, očekivanja i uslovi poslovanja, pa profesionalna relevantnost sve manje zavisi od toga šta je neko jednom naučio, a sve više od toga koliko može da prati promenu i odgovori na nju. Prostor za rast više nije vezan samo za formalni početak karijere, već za kontinuitet. 

Ovo je uvod, ne zaključak 

Ako brojke nisu dovoljne, šta nam onda zaista govore glavni signali iz izveštaja? Ako tržište rada ne menja samo jedna sila, kako uopšte čitati ono što dolazi? I ako se različiti sektori menjaju iz različitih razloga, šta onda zapravo treba da pratimo pažljivije: nova zanimanja, nove alate ili nova očekivanja? 

U narednim tekstovima ću upravo ta pitanja rastavljati na manje delove – koje veštine ostaju važne i kada se prioriteti promene, zašto neka zanimanja dobijaju neočekivanu težinu, kako AI menja kriterijume rada, ali ne nužno na način na koji se o tome najglasnije govori, i zašto zelena tranzicija menja mnogo više od sektora sa kojima se obično povezuje. 

________

Tekstovi iz istog serijala:

 

Povezani Članci

Ko su tehnološki lideri regiona?

Balkan postaje sve privlačnija destinacija za tehnološke startupe, a tri unicorn kompanije iz ovog regiona – Infobip, UiPath i Rimac Automobili – ističu se kao simboli uspjeha i inovacija. Ove kompanije, svaka vrijedna više od milijardu dolara, pokazuju da startup scena na našem regionu raste, inspirišući mlade preduzetnike i dokazujuci da geografske granice nisu prepreka za globalni uspjeh.

Odgovori