Mit o “običnom” ljetnom poslu

Nakon što se konačno završi onaj najgori, ispitni pakao i dođe kraj još jednog teškog semestra, ljetna pauza dolazi kao oaza nakon višednevnog hodanja kroz pustinju. Dok jedan dio studenata planira da spava i nadoknadi sve za čime su žudili proteklih mjeseci, dobar dio ekipe ljeto odluči iskoristiti malo produktivnije. Prijavljuju se za sezonske ili studentske poslove, a početna motivacija je brutalno površna i jednostavna – želja za finansijskom slobodom. 

Jednostavno hoćeš da zaradiš svoj džeparac, da imaš za izlazak, kino, neki festival ili koncert, a da ne moraš od nekoga stalno da tražiš. Međutim, ono što većina u tom trenutku ne vidi jeste druga strana te priče. Ono što počne kao obična potraga za džeparcem, vrlo brzo se pretvori u nešto za šta nismo spremni. Proslaviš, pohvališ se društvu da si zaposlena osoba i onda te odjednom samo udari voz realnosti. Od ponedjeljka neko od tebe ima neka očekivanja, ona spontana kafica utorkom u 12:00h postaje malo nerealna, a pitanja: “Šta ako ja ovo ne znam?” i “Šta ako me kolege ne prihvate?” te samo još više sputavaju. Tu nastaje onaj pravi kulturološki šok. Shvatiš da postoje pravila igre na koja te fakultet nikad nije pripremio. 

Dosta mladih se često vodi onim: “Ne zanimaju me glupi poslovi, hoću da radim u struci.”, što je, da budemo realni, vrlo često samo dobar izgovor za nerad. Čekanje da ti sa neba padne savršena pozicija u firmi iz tvoje branše, dok još nemaš ni diplomu u džepu, je čista bajka. Prvi posao, koliko god on bio daleko od tvoje struke i onoga što te istinski zanima, gledaj kao trening sesije prije glavne utrke u toku Formula 1 vikenda. Dobiješ važne i korisne informacije, stičeš iskustvo i širiš predstavu o tome kako ćeš izgledati u nedjelju popodne – kada se konačno ugase crvena svjetla na semaforu i kada stvarni bodovi budu u igri. 

Na tim slobodnim treninzima imaš pravo da griješiš, promašiš apeks krivine ili spališ gume, a da za to snosiš minimalne posljedice. Tu učiš osnove komunikacije sa timom, podnošenje pritiska i ponašanje u garaži. Istu stvar možemo prenijeti i na “dosadne” studentske poslove. Ako konobarišeš, radiš na info pultu, unosiš podatke ili pomažeš u administraciji, ti zapravo treniraš svoje soft skills u sigurnom okruženju. 

Koje su zapravo te vještine i zašto su one apsolutni cheat code za tvoju buduću karijeru? 

Prelazak iz “JA” u “MI” mod: Na fakultetu odgovaraš samo za sebe. Ne dođeš na predavanje – tvoj problem. Na poslu, čak i onom najjednostavnijem, ti si dio sistema. Ako ti zakasniš ili zabrljaš svoj dio, cijeli lanac puca, svi kasne, nervoza raste. Tu učiš stvarnu odgovornost, jer neko ovisi o tebi. 

Komunikacijski bokserski meč: Na ovim poslovima prolaziš vatreno krštenje u komunikaciji. Učiš kako razgovarati sa nervoznim klijentom, kako šefu saopštiti da ti se potkrala greška, učiš razgovarati sa starijim kolegama i kako progutati ponos kada stvari ne idu po planu. Kada tu naučiš da rješavaš konfliktne situacije hladne glave, sutra ti izlazak pred komisiju na diplomskom ili pred ozbiljnog menadžera na razgovor za posao neće predstavljati skoro nikakav stres. 

Time management: Kada imaš fiksno radno vrijeme i zadatke koje moraš dostaviti u roku, odjednom shvatiš koliko je vrijeme dragocjeno. Prestaješ ga prosipati na prazno doom-skrolanje, jer počinješ cijeniti one slobodne sate nakon posla i učiš kako da ih organizuješ maksimalno efikasno. 

Ako konstantno sjediš u garaži i odbijaš izaći na stazu jer uslovi nisu idealni i po tvojoj mjeri, rizikuješ da u nedjelju, odnosno onog dana kada sa diplomom u ruci zakoračiš na pravo tržište rada, ispadneš odmah u prvoj krivini. Tehničke stvari, softvere i proračune naučiš vremenom, ali radna etika, disciplina, osjećaj pripadanja timu i samopouzdanje da preuzmeš odgovornost grade se isključivo kroz sate provedene na stazi. Bez obzira na to koliko se ta staza u tom trenutku činila dosadnom. 

Iz vlastitog iskustva znam kako je u nekim trenucima teško prebaciti mindset. U jednom trenutku sam duboko u tehničkom svijetu punom pravila i zakona – svijetu u kojem moraš slijepo pratiti pravila koja je neki pametni čiko nekada davno dokazao i zapisao. Jednostavno rečeno, u tom trenutku sam budući inženjer koji radi inženjerske stvari. 

Onda, u drugom trenutku, iz tog jednosmjernog, tehničkog svijeta prelazim u onaj kreativni. Svijet u kojem moraš nešto da istražiš, pronađeš neku novu priliku ili napišeš ovakav tekst bez strogih i krutih granica. 

Ti svjetovi, koliko god bili različiti, istovremeno guraju jedan drugog. Tehničko znanje mi je pomoglo da me ne bude strah kompleksnog izgleda admin panela ili masivnih Excel tabela. Sa druge strane, iskustva iz kreativnog svijeta su me naučila lakšem snalaženju, raspoređivanju informacija i time managementu. Slagao bih kad bih rekao da nisam imao situacije u kojima sam morao da uradim dva seminarska, dok mi pod nogama gori rok za slanje objava za Rolify (ne zato što me neko tjera, već zato što ne volim da kasnim). Tu nema nikakve romantike i estetike produktivnosti; tu se prepustiš čistom instinktu za preživljavanje i svojoj tehničkoj strani. 

Kod biranja ovakvog prvog posla mladi često prave istu grešku – biraju isključivo više plaćene poslove u odnosu na one koji im donose veće i bolje znanje. Prvi posao treba da gledaš kao investiciju, a ne kao brzu zaradu. Možda baš na tom manje plaćenom poslu naučiš neku vještinu koja će ti sutra, kada pronađeš posao u struci, donijeti veliko unapređenje. 

Studenti i studentice često misle da će im prvi posao odrediti cijelu karijeru i da su, ako probaju nešto što nije vezano za njihovu struku, propali ili izdali svoje ambicije. Prvi posao nije tetovaža. Ako si sa 20 godina radio na info pultu, to ne znači da ćeš sa 30 raditi isto, nego ćeš trudom, radom i iskustvom koje stekneš na tom pultu skrojiti karijeru po svojoj mjeri. 

Baš kao što vozači pred početak trke voze onaj spori, formacijski krug za zagrijavanje, ni tvoja prva praksa ne služi da u njoj obaraš rekorde staze. Ona služi da osjetiš kočnice, zagriješ gume i upoznaš se sa uslovima prije nego što krene prava borba. Ne moraš odmah biti savršen i ne moraš imati posao iz snova. Dovoljno je da danas budeš samo 1% bolji, odgovorniji i iskusniji nego što si bio jučer. Zato, nemoj se plašiti prilika koje ti se nude ljeti. Staza te čeka. Izađi iz garaže i odvezi svoj krug za zagrijavanje.