Na koji način bi izmjerili svoje ponašanje?

Na osnovu dugogodišnjih istraživanja ponašanja ljudi, kako u poslovnom tako i u društvenom kontekstu, identifikovane su dvije ključne dimenzije ponašanja koje čine osnovu razumijevanja komunikacijskih stilova: RESPONZIVNOST i ASERTIVNOST.

Asertivnost – mjera uticanja

Asertivnost se odnosi na način na koji nas drugi doživljavaju dok pokušavamo da utičemo na njihove misli i postupke. Drugim riječima, asertivnost opisuje način na koji osoba pokušava da utiče na druge – na njihove odluke, ponašanje i stavove.

Svi su ljudi asertivni. Svi ulažemo vrijeme i energiju kako bismo dobili ono što želimo, ali to činimo na različite načine. Sve osobe pokazuju asertivnost, ali se razlikuju u intenzitetu i načinu izražavanja tog uticaja.

Ako asertivnost posmatramo kao osu odozgo prema dolje, gornji kraj je orijentisan na izjave, a donji kraj je orijentisan na pitanja.

Ljudi koji su više orijentisani na izjave nastupaju otvorenije i direktnije, kako u govoru tako i u govoru tijela. Obično govore brže i često brzo preuzimaju inicijativu kako bi razgovore i planove pokrenuli ili održali u pokretu. Njihovi neverbalni signali su takođe izraženiji: često se naginju naprijed tokom razgovora, a njihov govor zvuči glasnije i brže.

Ljudi koji su više orijentisani na pitanja nastoje da utiču na druge suptilnije i indirektnije. Postavljaju više pitanja i češće iznose prijedloge ili ideje nego što daju snažne, kategorične izjave ili gotove zaključke. Njihovi neverbalni signali su takođe suptilniji: često se naslanjaju unazad dok govore, govore sporije, prave pauze i uglavnom djeluju mirno i pribrano.

Istraživanja jasno pokazuju da ne postoji „najbolje mjesto“ na ovoj skali asertivnosti. Možda se već i pitate i razmišljate o tome gde se vi i ljudi oko vas nalaze na ovoj skali, i to je odlično, ali nemojte se time opterećivati. Da li je nešto „ispravno ili pogrešno“ ili „bolje ili lošije“. Ne postoji istraživanje koje pokazuje da oni koji više pitaju ili oni koji više govore imaju posebnu prednost u uticanju na druge.

Ipak, istraživanja pokazuju da, u zavisnosti od situacije, neka asertivna ponašanja mogu biti efikasnija od drugih kada je u pitanju izgradnja produktivnih odnosa.

Kada počnete da više da učite o ponašanju i komunikativnim stilovima, to će vam pomoći da prepoznate prilike u kojima možete vlastito ponašanje duž ose asertivnosti kako biste uticali na druge na način koji je njima najprihvatljiviji i najugodniji. A time se, prirodno, povećava vaša sposobnost uticanja.

Kada se počnete različito ponašati i koristiti komunikativne stilove za razumijevanje drugih i prilagođavanje vlastitog ponašanja radi bolje komunikacije, jedna od prvih stvari koju ćete raditi jeste posmatranje da li su drugi više orijentisani na izjave ili orijentisani na pitanja u odnosu na vas.

Responzivnost – mjera izražavanja

Responzivnost se odnosi na način na koji nas drugi doživljavaju dok izražavamo svoja osjećanja u odnosima s drugima. Ili drugim riječima, responzivnost se odnosi na način na koji osoba izražava emocije i koliko ih pokazuje u odnosima s drugima.

I ovdje postoji osa sa dva kraja, ali pošto je ova osobina nezavisna od asertivnost, osu posmatramo s lijeva na desno. Ljudi koji se nalaze lijevo na osi su orijentisani na zadatak, a oni na desnoj strani ose su orijentisani na ljude.

Uopšteno, onima koji su orijentisani na ljude je važnije da u interakcijama izražavaju svoja osjećanja nego onima koji su orijentisani na zadatke.

Suprotno onome što neki instinktivno zaključuju na osnovu ove ose, i osobe orijentisane na zadatke i osobe orijentisane na ljude doživljavaju puni raspon ljudskih emocija; razlika je u tome kako ih izražavaju u vezi sa zadacima i ljudima.

Osobe orijentisane na zadatke su obično suzdržanije u izražavanju emocija. U većini situacija preferiraju da se prvo fokusiraju na zadatak koji treba obaviti, umjesto na dijeljenje ličnih osjećanja ili razgovore o ličnim temama. Tek nakon što se radni zadaci riješe, prelaze na međuljudske teme. Češće govore o činjenicama vezanim za projekat nego o ljudima uključenim u njega. Njihovi neverbalni signali obično uključuju mirno držanje tijela, ujednačen ton glasa, kontrolisane gestove i ograničene izraze lica.

Osobe na drugom kraju ove ose, oni koji su orijentisani na ljude, uglavnom otvoreno i slobodno izražavaju svoje emocije. Često se fokusiraju na osjećanja i odnose povezane sa zadatkom, vjerujući da je zadatke lakše rješavati nakon što se uspostave lični odnosi. Često govore o članovima tima, radnim odnosima i izgradnji saradnje. U neverbalnoj komunikaciji koriste široke i raznovrsne gestove, promjenjiv ton glasa i izraženije mimike lica.

Još jednom, izuzetno je važno ne pridavati nikakvu vrijednosnu ili moralnu procjenu ovim opisima ponašanja. Ne postoji ispravan ili pogrešan tip responzivnosti, niti ispravan ili pogrešan tip asertivnosti.

Ne postoji bolje ili lošije; samo različito.

Svi poznajemo ljude na svim krajevima ovih osa koji su efikasni i uspješni u svom poslu.

Zar ne?!

S obzirom da je ljudima u naravi da se svrstavamo negdje (tako se inače i ponašamo), na kojoj strani osa asertivnosti i responzivnosti bi vi sebe svrstali?